Osteopatija

Osteopatija je od struke i mnogih uspješno liječenih pacijenata prepoznata kao efikasna metoda čiji je zadatak da iskoristi određene tjelesne resurse i potakne ih na izlječenje. U gotovo svakom patološkom stanju nalazi se neka mehanička komponenta kao uzrok disfunkcije ili disbalansa. Komplementarna je klasičnoj medicini.

Pomaže na razne načine, smanjuje potrebe za lijekovima, djeluje na brži oporavak kod bolesti, povećava efekte nakon operativnih zahvata i pruža tijelu dodatanu potporu za vrijeme uzimanje neke druge terapije.

U osteopatiji se traži razlog problema, a ne samo tretiranje simptoma.

Kod ove tehnike je bitna dobra palpacija i usmjerenost terapeuta na cjelokupno stanje pacijenta. Palpatornim i manuelnim tehnikama se poboljšava cirkulacija, daje pokretljivost tkivu, smanjuju blokade u tijelu i potiče tijelo na fukcionalni sklad.

Dječja osteopatija koristi nježne, neinvazivne, ali istovremeno vrlo učinkovite manualne tehnike u cilju rebalansa tkiva. Njeno djelovanje je usmjereno na različite tjelesne sustave - neurološki, imunološki, lokomotorni, krvožilni, visceralni i ostali sustavi.

Kod djece se primjenjuje tako da se omogući optimalno korištenje njihovih potencijala. Osteopatski rad je sa jedne strane usmjeren na preventivu kod djece rođene teškim porodom, a sa druge strane na strukturne promjene koji proizlaze iz trauma tijekom ili nakon rođenja, ali i posljedice drugih oblika trauma (nesreće, padovi i sl.).

Indikacije za primjenu osteopatije probavni problemi novorođenčeta (kolike), teškoće sisanja i gutanja, nekontrolirano plakanje, povraćanje, nesanica, kronične upale srednjeg uha, sinusitisi, alergijske pojave u djetinjstvu, deformacije lubanjskih kostiju, KISS sindrom, iskrivljenja vrata, kralješnice, kuka, koljena i stopala, nepravilan položaj zubi i čeljusti (malokluzija), blok čeljusnog zgloba, teškoće disanja, deficit pažnje sa hiperaktivnim ponašanjem (hiperkinetički sindrom, ADD), disartrije i disleksije, mucanje, neurološke razvojne disfunkcije, povećan mišićni tonus, autizam, Downov sindrom, poremećaji u ponašanju, korelacija vizualnog i osjetnog poremećaja, smanjena tolerancija na stres, vrtoglavice i glavobolje, ozljede mozga. Ove i razne druge bolesti mogu biti zasebne ili sastavni dio patološke slike djeteta.

Na početku se vrši pregled koji pomaže pronalasku osteopatskih lezija.

Potom se izrađuje plan terapije, a tehnike koje koristi kod tretmana sa djecom su vrlo nježne i suptilne. Osteopat koristi ruke kao oslonac strukturama kako bi riješio lezije, harmonizirao primarni respiratorni ritam cerebrospinalnog likvora i doveo organizam u funkcionalni sklad.

Osteopatijom se tretiraju glavobolje i vrtoglavice, stres i njegove posljedice, trudnice, neurorizična djeca, neurološka oboljenja, bolni sindromi kralješnice, osteoartritisi i spondiloze, oboljenja unutarnjih organa i dišnog sustava, cirkulacijski problemi, posttraumatska stanja, sportske povrede, pad imuniteta i mnoge druge bolesti i bolna stanja.